O ZBIRCI

Ante Rodin bio je istraživač i strastveni sakupljač stare, a potom i novije industrijske ambalaže. Odbačenu ambalažu sustavno je skupljao u Zagrebu u razdoblju od 1971. do 2001. godine po tavanima, odlagalištima otpada i sajmovima antikviteta. Skupio je više od 6000 raznovrsnih predmeta, koji su nezaobilazan dio društvene i kulturne povijesti. 

„Ja sam stvarao ambalažu, a ambalaža je stvarala mene i svoj život ne mogu ni danas zamisliti bez ambalaže“,

zaključio je Ante Rodin priču o Zbirci u tekstu za Nacional 16. VIII. 2005.

‍

U Zbirci prevladava staklena ambalaža za različita pića jer su se staklene boce često čuvale za daljnju upotrebu u kućanstvu. Dobro su zastupljene limene kutije za kekse i bombone u kojima se do danas čuvaju različiti predmeti poput pisama, fotografija ili pribora za šivanje. U Zbirci se nalazi i ambalaža različitih prehrambenih i kućanskih proizvoda te niz bočica i kutijica za kozmetiku, lijekove, pisaći i fotografski pribor.    

Pojedinim primjercima sačuvane ambalaže različitih grana prehrambene industrije međuratnih zagrebačkih tvornica Pokorny, Arko, Patria, Union, Meinl i drugih prati se povijesni razvoj ambalaže i razvoj grafičkoga dizajna. 1920-ih i 1930-ih godina stvoreni su prvi hrvatski brendovi, prepoznati i u inozemstvu, te se po prvi put za ambalažu dizajniraju etikete. „Stara ambalaža, poput arhitekture i umjetnosti općenito, svjedoči o kulturnoj razini i dometima društva. Što se naše ambalaže iz razdoblja između dva svjetska rata tiče, mogu reći da je i dizajnom i kvalitetom bila na europskoj razini, a da je u pojedinim slučajevima išla i ispred svog doba“, ističe Ante Rodin u razgovoru za Globus 21. VI. 1996.

U Hrvatskoj 50-ih godina 20. stoljeća započinje razdoblje snažne industrijske i društvene modernizacije, a 60-ih godina brojne tvornice proizvode različite vrste ambalaže – od kartona i papira do staklene, limene i plastične ambalaže. 

Razvija se suvremeni marketing i pojavom samoposluživanja ambalaža dobiva važnu ulogu u oglašavanju proizvoda svakodnevne potrošnje. 

Velike industrijske tvrtke kao što su Franck, Badel, Kraš, Jamnica, Pliva i Neva stvaraju nove brendove i posvećuju znatnu pažnju vizualnome prezentiranju proizvoda i njihovu plasmanu na tržište. Zapošljavanjem dizajnera za kreiranje likovnih rješenja bitno se doprinosi kvalitetnijim grafičkim oblikovanjima komercijalne ambalaže. Vizualni identiteti koje su dizajneri stvorili prilagođavali su se tijekom godina i ostali prepoznatljivi do danas. Dizajn ambalaže ima promidžbenu i tržišnu ulogu te postaje glavno sredstvo vizualne komunikacije s potrošačem. 

Ante Rodin od 1959. radi u Birou za ambalažu pri Trgovinskoj komori Hrvatske. Među prvima prepoznaje važnost ambalaže i započinje istraživati njezin razvoj i ulogu. U svojoj knjizi ambalažu promatra kao sastavni dio trgovine koji treba privlačiti i pozivati na kupnju. (Ante Rodin, Ambalaža, distribucija i mjesto prodaje, Zagreb, 1984., str. 16)

Brižnim sakupljanjem raznovrsne ambalaže tijekom puna tri desetljeća sačuvao je dotad zanemarivane predmete iz životnoga okruženja za današnje i buduće generacije. Njegova dragocjena Zbirka stare ambalaže ima posebnu vrijednost u kontekstu industrijske povijesti te povijesti primijenjene umjetnosti i dizajna 20. stoljeća.

‍