Industrijska proizvodnja čokolade u Zagrebu počinje 1911. u tvornici Union. Od 20-ih godina 20. stoljeća asortiman se širi na karamele i deserte. Tada se osnivaju i tvornice keksa i vafla, među kojima se ističe tvornica Bizjak.

Proizvodi su se pakirali u metalnu ambalažu koja se u hrvatskim tvornicama i ljubljanskoj tvornici Saturnus počela proizvoditi nakon Prvoga svjetskog rata za potrebe prehrambene i kemijske industrije. Ta je ambalaža atraktivno obojena figuralnim prikazima i vedutama gradova izrađenima litografijom u Kromolitografskoj tvornici Rožankowski i drug. Limene kutije čuvale su svježinu proizvoda. Njihova je prednost što se mogu ponovno upotrijebiti za pohranu različitih kućanskih predmeta ili sastojaka za jelo. 

Godine 1950. Union, Bizjak i drugi manji proizvođači ujedinjuju se u Tvornicu čokolada, bombona i keksa Josip Kraš. Tvornica širi svoj asortiman i brendira neke od svojih najboljih proizvoda. Nastavlja proizvodnju karamela i bombona nekadašnjega Uniona. Za bombon 505 s crtom (koji datira iz 1936.) Kraš 1959. godine dobiva Oskara za ambalažu.

Vodeći proizvođači Kraš i Kandit tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća  na tržište redovito plasiraju nove proizvode koji odmah postaju prepoznatljivi, a njihova je ambalaža modernoga i privlačnoga dizajna. Povremeno redizajniraju vizualni identitet poznatih proizvoda iz svojih asortimana.