Ante Rodin

Ante Rodin rođen je 19. siječnja 1930. u Prviću Luci kraj Šibenika, u poljodjelsko-ribarskoj obitelji od oca Milana i majke Marije. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Šibeniku. 

Tijekom studija na Kemijsko-tehnološkome fakultetu u Zagrebu bio je predsjednik Sveučilišnoga odbora Saveza za tehnički odgoj studenata, član Glavnoga odbora Tehničkoga saveza Hrvatske i mnogih saveznih udruženja studenata za tehničku kulturu. Tijekom boravka na studentskoj praksi u Finskoj 1956. godine bio je fasciniran količinom ambalaže koja se troši u zapadnim zemljama. Bio je to njegov prvi, možda sudbonosni susret s ambalažom koji će se intenzivirati 1959. godine. 

Tada prihvaća radno mjesto u Birou za ambalažu pri Trgovinskoj komori Hrvatske. Bilo je to vrijeme zamjene skupe i nepraktične drvene ambalaže ambalažom od valovitoga kartona. Već 1961. godine Ante Rodin objavio je svoju prvu publikaciju Upute za primjenu valovitog kartona u pakiranju proizvoda. Mala i neugledna knjižica 1964. godine prerasla je u njegovu prvu knjigu pod nazivom Ambalaža od valovitog kartona. Knjigu Pakovanje u industriji objavio je 1968. Uređivao je i tri časopisa: ABC tehnike, Savremena tehnika i časopis DELTA koji je bio preteča popularnoga SAM-a.

‍
Objavivši knjigu, zaposlio se u Italiji, a vratio se u Hrvatsku nakon što se pojavila potreba za proizvodnjom domaće ambalaže. Upravo u to vrijeme, 1971. godine, rodila se u inženjeru Rodinu i sakupljačka strast. Prigodom uređenja stana, kupljenoga od novca zarađenoga u Italiji, pronašao je prvi izložak svoje buduće zbirke ambalaže – kutiju od kamilice iz ljekarne K crnome orlu u Kamenitoj ulici. Nakon toga uslijedio je njegov strastveni kolekcionarski rad. Isprva je skupljao samo staru ambalažu, ali ubrzo je, shvaćajući ambalažu kao sredstvo za čuvanje, prodaju i uporabu proizvoda kroz koje se zrcali civilizacijski napredak, počeo skupljati ambalažu bez obzira na vrijeme njezina nastanka. Često ju je tražio na odlagalištima otpada i starim tavanima, ali i na sajmovima antikviteta.

Doktorirao je 1984. godine s temom Tendencije razvoja ambalaže i tehnologije pakovanja u distribuciji poljoprivrednih proizvoda do kraja ovoga stoljeća. Do te godine objavio je još tri knjige u kojima je razrađivao ulogu ambalaže u marketingu, distribuciji i prodaji proizvoda.Prva izložba ambalaže iz njegove Zbirke stare ambalaže održana je još 1983. godine u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt. Nakon toga slijedilo je još deset izložaba okrunjenih izložbom Staklena ambalaža do pojave plastike 1991. godine u Düsseldorfu. Iste godine, početkom Domovinskoga rata, Rodin je otišao u mirovinu.

‍
Raketiranje Zagreba i agresija na Hrvatsku izazvali su u njemu strah za njegovu Zbirku stare ambalaže zbog čega ju je sklonio na sigurnije mjesto – u obiteljsku kuću u Donjoj Stubici. Iz obiteljskih i zdravstvenih razloga, ali zasigurno i s namjerom da pazi na Zbirku, Ante Rodin također se preselio u Donju Stubicu. 

Do svoje smrti 2005. godine nadopunjavao je Zbirku i neumorno radio na njezinoj prezentaciji. Rodin je dobitnik mnogih diploma, priznanja i medalja te bio doživotni počasni predsjednik Zajednice ambalažera Hrvatske. Možda je društveno-znanstveni životopis Ante Rodina najbolje završiti njegovom opservacijom o ambalaži:„Ne mogu ja praviti disproporcije u vrijednosti svoje zbirke, jer ono što je vrijedno vama – nije meni, ono što je vrijedno za ambalažiranje šljivovice – nije vrijedno za ambalažiranje vina – prema tome nema granica u poimanju važnosti ambalaže. Jer, otkad se pojavio čovjek, pojavio se u ambalaži – košuljici u kojoj je rođen – a ja nisam hobist iz hobija. Upravo to je razlog što ja ambalažu poimam kao interdisciplinarni proizvod raznih grana nauke i tehnike za koji, da biste ga prepoznali, morate eruditski poznavati sve – od povijesti umjetnosti do povijesti tehnologije – ambalaža je postojala i postojat će dok postoji ljudska civilizacija.“