Zbirka stare ambalaže dr. Ante Rodina

Dio žive povijesti

Sav svoj radni vijek bavio se dr. Ante Rodin ambalažom i tehnologijom pakiranja, a napose stručnom i znanstvenom obradom ove teme tipične za potrošačko društvo dvadesetog stoljeća. Njegov pionirski, stručni i znanstveni rad Ambalaža kao element marketinga i Ambalaža, distribucija i mjesto prodaje, djela su bez kojih ne bismo mogli razumjeti bit njegove zbirke i mnogoznačnu funkciju ambalaže. (1)

Kao logični slijed realnosti s kojom i za koju živi, javlja se u njega godine 1971. potreba i interes za kolekcioniranjem stare ambalaže. Vrlo brzo proširio je svoj interes i na najnoviju ambalažu, jer upravo on, kao teoretičar razvoja ambalaže i pakiranja, shvaća njenu civilizacijsku važnost. Svojim neumornim skupljanjem spasio je od zaborava jedan važan segment svakodnevice. Dr. Ante Rodin postao je s vremenom pasionirani kolekcionar, zaljubljenik u ambalažu i njeno tehnološko i ekološko uznapredovanje i čuvanje za budućnost.

Na skupljanje ga je potaknula kutijica za čaj od kamilice stare zagrebačke ljekarne K crnom orlu (2), koju je našao prilikom preuređenja vlastitog stana u Žerjavićevoj 5. Ta, posve obična kutija za kamilicu, dala mu je ideju i snagu da s velikim elanom krene u potragu za odbačenom ambalažom. Skupljanjem je sve više saznavao o predmetima, o njihovoj prošlosti, dobivao je i nove poticaje za tehnološkim kreiranjem nove ambalaže. Uspostavljao je kontakte sa svjetskim zbirkama ambalaže, u Glochesteru, Heidelbergu, dopisivao se s Muzejom stare ambalaže u San Franciscu, obilazio sajmove antikviteta i Flohmarkte, izmjenjivao predmete, pretraživao hrpe zagrebačkog otpada. Potpuno je razumljivo da je potreba pretvorena u strast kolekcioniranja. Raznolikost predmeta, njihove vizualne poruke i ljepota oblikovanja proširivali su njegove, ali i naše interese. Počeo je skupljati i reklame, oglase, deplijane i druge dvodimenzionalne promidžbene poruke.


Tako smo u njegovu domu naišli i na deplijan Muzeja stare ambalaže (The Museum of packaging antiquities) iz San Francisca, koji je utemeljen još 1956. g. sa svrhom da pokazuje kroniku promjenjivih trendova u umjetnosti dizajna, ali istodobno, kako ističu u deplijanu, kroz zbirku pokazuje i bogatu panoramu društvenog i gospodarskog razvoja.(3) Muzej je osnovala tvrtka Landor designers, a smješten je na 3. palubi obnovljena trajekta Klamath, koji je, kako ističu, nekada služio za prijevoz ljudi i automobila, a danas dizajnerima služi za transport ideja i zamisli, od mašte do stvarnosti; to je odraz stremljenja dizajnerskog udruženja prema suvremenim komunikacijama. Tijekom godina Muzej je, zahvaljujući donacijama i akvizicijama, izrastao u značajnu instituciju i postao centar za proučavanje razvoja ambalaže kao bitnog segmenta dizajnerskih istraživanja. Danas taj Muzej omogućuje informacije i užitak ne samo članovima dizajnerske udruge već i širokom krugu posjetitelja broda. Nama može poslužiti kao dobra ideja ili inspiracija za instaliranje jednog obnovljenog trabakula u kojem bi se postavila stalna izložba amfora, te najstarije ambalaže.

Danas Zbirka dr. Ante Rodina broji više od 6000 predmeta, a 2000 odabranih čine donaciju gradu Zagrebu, prihvaćenu potkraj 2001. g. na sjednici Gradskog poglavarstva. (4) Darovana zbirka predana je Muzeju grada Zagreba na trajno čuvanje, održavanje i prezentiranje. U Muzeju je Zbirka stručno obrađena i inventirana te izložena prema muzeološkoj koncepciji, kao i ostale donacije Gradu Zagrebu. Odabrani predmeti povezani su sa Zagrebom, bilo da su kreirani ili izrađeni u Zagrebu ili su pak bili uvezeni proizvodi koji su se u Zagrebu prodavali.

Oni su djelomice posvjedočili industrijsku i potrošačku revoluciju 20. stoljeća, ali istovremeno govore i o likovnom dometu domaćih dizajnera i o bogatoj industrijskoj i tržišnoj kulturi na ovim prostorima. Ambalaža je ujedno i svjedok vremena – ona je dio žive povijesti; upravo na taj povijesni kontekst želimo potaknuti ovim katalogom. Ambalaža najčešće svojim oblikom, bojom, grafičkom ili likovnom obradom, simbolima, tekstom ili znakom pruža kupcu izravne obavijesti i produbljuje spoznaju o proizvodu koji kupuje – dakle, ambalaža je sastavni dio trgovine. Ona mora ispuniti određene funkcije s područja propagande na mjestu prodaje, mora biti prepoznatljivo oblikovana, jer boja, tekst, logotip i drugi simboli uočljive su činjenice, a vanjskim dojmom treba privlačiti i pozivati na kupnju – utvrdio je, među inim, u svojoj knjizi dr. Ante Rodin. (5) Mi bismo dodali da je ambalaža vrlo često odlučujuća, jer daje posljednji poticaj neodlučnom kupcu. Upravo je taj aspekt komuniciranja na relaciji proizvod – kupac bitan za dobru ambalažu.

Gospodarske i političke prilike u Zagrebu nakon Prvoga svjetskoga rata bile su poticajne; Zagreb je, naime, tada postao vodeće trgovačko i prometno središte nove države. Hrvatski trgovci ili proizvođači postupno su shvaćali moć reklame i ulagali znatna sredstva u reklamne kampanje kako za pojedine uvezene proizvode, tako i za domaće artikle. Tridesetih godina bila je vrlo živa reklamna kampanja u središtu grada. Primjerice, na trgu ispred katedrale pojavila se kolonada golemih kutija za VIM, bile su veće od čovjeka, impresionirale su svojom veličinom i novom suvremenom vizualnom komunikacijom; njemački proizvođač uložio je znatna sredstva za popularizaciju svoga proizvoda, koji „čisti sve“. Vrlo uvjerljiva bila je i ulična reklama u Martićevoj ulici za vrijeme održavanja Zagrebačkog zbora; 1930. g. na prilazu Zboru na stupovima su se nizale reklamne table za Meinl kavu s tipičnim simbolom - morčić sa crvenim fesom koji pije kavu. No, možda najbizarniju reklamu izmislio je početkom 20. stoljeća ljekarnik Eugen Feller, aplicirajući na svoju kuću golemu bocu sa svemogućim lijekom Elsa-fluid. (6)

Pojavom časopisa Svijet (1926. – 1938.) s izvrsnim ilustracijama u boji ili bakrotisku, pojavljuju se i odlične reklame za industrijske proizvode. Svijet je tada bio jedini moderni časopis sa zanimljivim prilozima iz zemlje i svijeta, koji je godinama uređivao i ilustrirao Otto Antonini. Taj časopis sjajno je oslikavao hrvatsko građansko društvo, pa je, zahvaljujući tome, postao i jedini medij za kvalitetno oglašavanje i reklamu. (7)

Značajna imena grafičkog oblikovanja u to vrijeme bila su Pavao Gavranić (1905. – 1973.) i Sergije Glumac (1903. – 1964). Gavraniću možemo gotovo sa sigurnošću pripisati prvu modernu etiketu i logotip boce za rum i druge proizvode tvornice Pokorny. Kako je on autor izvrsnog plakata za likere Pokorny, s duhovitom dosjetkom i kompozicijom inicijala P i veselog lika s bocom i čašom, u plošnoj redukciji oblika i kontrastnih crno-modrih tonova (8), pretpostavljam da je s istim vizualnim svojstvima oblikovao i etiketu na boci za rum, koja se odlikuje čistoćom poruke, bez suvišnog teksta, s prepoznatljivim znakom u izvrsnoj kolorističkoj interpretaciji zlatnih i tamnomodrih tonova.

Većinu zbirke čine boce za različita alkoholna i bezalkoholna pića, što je i razumljivo, jer se one najčešće nisu bacale, nego su se upotrebljavale za spremanje nekih drugih pića. Najcjelovitije su sačuvani primjerci boca za različite likere zagrebačkih tvornica Pokorny, Arko i Patria s izvrsno dizajniranim naljepnicama; neke od njih preuzela je njihova sljednica, socijalistička tvornica Marijan Badel.

Vrlo dragocjen segment Zbirke čini ambalaža za kozmetiku i lijekove, posebice ona u kartonskim kutijama, koje su ipak bile određene za bacanje, pa je pravo čudo da su sačuvane.

Značajan izbor ambalaže za kozmetiku iz dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća govori o organiziranoj prodaji tih proizvoda na zagrebačkom tržištu. (9) U Zagrebu se tih godina otvaraju specijalizirane parfumerije, u kojima se mogu kupiti proizvodi svih svjetski renomiranih tvrtki. Jedna od takvih trgovina bila je Omnia u Gundulićevoj br. 8, koja je 1934. g. izdala i Katalog parfumerijskih, kozmetičkih, higijenskih i kućnih potrepština s reklamama za gotovo sve renomirane parfumerijske kuće od Cotyja do Bourjoisa, od Nobiliora do Wortha (10). Posebice je reklamiran tada popularan Bourjoisov parfem Soir de Paris u modernom, tamnomodrom flakonu sa srebrnom etiketom i patent–čepom, kojih u zbirci ima čak nekoliko različitih veličina. Pogledamo li bočice za mirise, shvatit ćemo da je upravo u kozmetici ambalaža imala prvorazredno značenje. Pri lansiranju nekog parfema ili kreme vrlo je bitno da bočica ili kutija budu atraktivno i privlačno oblikovane. Poznato je da je slavni Coty izjavio da ...parfem mora privući pažnju oka jednako kao i nosa. (11)

Svjetska tvrtka za parfeme Nobilior imala je također u Zagrebu svoju drogeriju u Ilici 34. Zanimljivo je da je u vrijeme Prvog svjetskog rata i žestokih sukoba na bojišnicama ova tvrtka objavila reklamu u zagrebačkom Ilustrovanom listu (12) za proizvode Nobilior, parfeme svih mirisa u ukusnim lijepim kutijama, veoma prikladnim za darivanje. Drogerija istovremeno nudi i jeftinije parfeme koji se rastaču na grame za one manjih platežnih mogućnosti. Dakako, u katalogu su navedeni i puderi i kreme, od već tada popularne Kaloderme i Nivea kreme do boja za kosu L’ Oreal i originalnih toaletnih voda Eue de Cologne u svim veličinama. Brojni reklamirani proizvodi iz kataloga sastavni su dio ove Zbirke. Opsežni katalog (30 stranica), uz reklame i ilustrirane oglase gotovo svih kozmetičkih tvrtki, donosi i savjete za njegu ljepote, i najavljuje još opsežniji katalog od 52 stranice za 1935. g. Napominjem da je 1931. g. registrirano u Zagrebu čak 11 drogerija, a Zagreb je tada brojio 187.491 stanovnika.

Uz kozmetičku ambalažu izložena je i ambalaža za lijekove brojnih zagrebačkih ljekarni (u razdoblju između dva svjetska rata bilo ih je više od 40 u Zagrebu) s romantičnim nazivima; primjerice u Preradovićevoj br. 6 bila je Ljekarna k andjelu, kaptolska ljekarna K Svetoj Mariji bila je tada na Jelačićevu trgu 19, ali je već 1932. g. preselila u novu kuću na Dolcu br. 1, u Ilici 71 bila je ljekarna K crvenom križu, u Gundulićevoj 19 Srcu Isusovom, i tako dalje. Ta imena grubo su nestala u socijalističkom uniformiranom tituliranju Narodnih apoteka.

U velikom broju sačuvana je ambalaža za kanditne proizvode te se, prateći izložene proizvode, može dobiti jasna slika o sustavu naših tvornica i njihovih proizvoda.

S nostalgijom se prisjećamo limenih kutija za Bizjak i Koestlin kekse s vedutama mnogih naših gradova, ili poratne marmelade Grič pakirane u velikim limenkama za školske užine. Kraš je preuzeo od Uniona popularnu limenku za bombone 505 sa crtom, ali je istovremeno u dobro oblikovanoj limenki, oslikanoj crvenom i tamnomodrom bojom lansirao i svoj novi proizvod bombona Crveni 7 - Rdeči 7 itd., na svakoj plohi s drugim jezičnim zapisom, kako bi se proizvod što bolje plasirao na zajedničkom jugoslavenskom tržištu.

U vrijeme siromaštva nakon Drugoga svjetskoga rata koristi se još preostala stara ambalaža, dodaju se tek novi državni simboli i otiskuju nova imena tvrtki. Gotovo sa svakog predmeta iščitava se neka političko – gospodarska zanimljivost. Primjerice, kutija za bombone s oznakom UNION i s nadodanom crvenom petokrakom zvijezdom, ili kasnije s pridodanim logotipom nove tvornice Josip Kraš, rječito govori o suživotu u novom vremenu. Vinske i pivske boce su u siromaštvu nakon Drugoga svjetskog rata sekundarno upotrebljavane za laštilo za podove, a boca Julija Meinla za Maggi začine punila se pedesetih godina 20. stoljeća sredstvom za pranje kose Mirtex. Na etiketama boca za Jamničku mineralnu vodu petokraka je jednostavno zamijenila endehašku šahovnicu, jer se etikete zbog besparice nisu mijenjale.

Potkraj pedesetih godina 20. stoljeća postupno se otvara tržište i počinje razmjena, a naša se proizvodnja počinje prilagođavati uvjetima svjetskog tržišta. Razmišlja se o opremi, odnosno pakiranju proizvoda, što je u poslijeratnom socijalističkom razmišljanju bila potpuno nevažna činjenica. Upravo je ta oprema i omatanje proizvoda znatno zaostajalo za dobro oblikovanom, efektnom ambalažom zapadne Europe. Niska razina kvalitete naše ambalaže bila je često kočnica uspješnijeg plasmana robe. Zato je hvale vrijedna inicijativa Centra za napredak trgovine i ambalaže u Ljubljani, koji je 1957. g. inicirao nagradu Jugoslavenski OSKAR za ambalažu. Pokroviteljstvo je preuzela Savezna privredna komora. (13) Prema kazivanju povjesničara umjetnosti Radoslava Putara, s izložbe nagrađenih modela u Privrednoj komori u Zagrebu isticalo se nekoliko vrlo dobrih i suvremenih rješenja. Putar posebno ističe vrlo razvijenu likovnu kulturu grafičke opreme na naljepnici za piće Hermelika, zatim spominje dobru ambalažu tvornice čokolade i bombona Šumi iz Ljubljane.


Međutim, žali za radovima onih koje je Komisija odbila, a čiji modeli su, što je doista hvalevrijedno, bili izloženi u izlogu Na-me u Ilici. Među odbijenima posebice se ističu vrlo dobro grafički opremljene limenke tvornice boja Chromos, i to spremnice za Podolin, Albatros i Plivan, koje, nažalost, za sada ne posjedujemo u Zbirci. Ta rješenja, piše Putar, ...nadmašuju domaći prosjek pa čak i prosjek likovnih rješenja nagrađenih modela... Pretpostavljamo da je i te limenke dizajnirao Milan Vulpe, koji je sa Chromosom surađivao od 1950. do 1959. godine. On je uspio, u vrijeme kada se dizajnu posvećivalo malo pažnje, stvoriti prepoznatljiv stil kuće. Stvorio je duhovitu maskotu Chromosa i taj lik interpolirao u sve oblike grafičke opreme. (14)

Vulpe je godinama radio i za Plivu (od 1956. do 1976. g.) i stvorio prepoznatljiv moderni dizajn za Plivine deplijane, oglase i ambalažu za lijekove. Vulpe tih godina radi i za druge tvornice; spomenimo samo izvrsne limene i kartonske kutije za olovke i boje koje radi za Tvornicu olovaka Zagreb, za što je dobio i Oskara za ambalažu 1965. godine. K tome, dizajnirao je kartonsku ambalažu za osječku Saponiju, Nila, Kaukor, Leut magnetic, Jety, a koje za sada nemamo u Zbirci.

Putar u svom napisu u časopisu Dizajn nadalje konstatira da je neophodno potrebno OSKARU dati veći publicitet i sistemski ga propagirati. Osim časopisa Dizajn, ovom se nagradom nije nitko bavio, a izvorna građa o dodjeli te nagrade nije za sada dostupna, vjerojatno je ipak sačuvana u Saveznoj privrednoj komori (15). OSKAR se dodjeljivao do kraja osamdesetih 20. stoljeća. Spomenula bih samo neke tvrtke ili proizvode za koje sam mogla ustanoviti da su bili dobitnici tog visokog priznanja za ambalažu: 1960. g. OSKAR je dodijeljen staklenoj boci za Zvijezda jestivo ulje; 1965. g. tvornici Franck za ambalažu za kavin ekstrakt u prahu NERA; 1986. g. tvornici Josip Kraš za kanditorske proizvode Slatki doživljaj….

U već citiranom časopisu Dizajn iz 1967. g. prenesen je članak Vere Horvat-Pintarić, koji je prvotno bio objavljen u engleskom godišnjaku za grafičku umjetnost (16), u kojem ona već tada upozorava na važnost industrijskog dizajna u razvijanju estetske kulture putem predmeta svakodnevne potrošnje, te naglašava da je grafički dizajn stvaratelj i prijenosnik vizuelne kulture u najširim razmjerima.

Nadalje, Vera Horvat-Pintarić govori o prilikama na području grafičkog dizajna u socijalističkim zemljama, o potpunom ignoriranju dobrog grafičkog dizajna u industriji, trgovini i turizmu, koji je prepušten bezidejnom i antiestetskom stavu kako naručitelja, tako i slučajnih dizajnera; izuzetak na tom području je Milan Vulpe u Zagrebu. Međutim, u Jugoslaviji je, za razliku od ostalih socijalističkih zemalja, ipak omogućena relativna sloboda stvaralaštva u okviru koje nastaje i eksperimentalni atelijer EXAT 51, pa Centar za industrijsko oblikovanje, Nove tendencije, itd. Dobar dizajn razvijao se u tom razdoblju u okviru kulturnih i umjetničkih manifestacija, posebice na plakatima Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog.

Neki rezultati ostvareni u oblikovanju domaće ambalaže pokazuju, u razdoblju između dva svjetska rata zavidnu razinu; međutim, u siromašnim poratnim razdobljima naša ambalaža svakako zaostaje u materijalu i dizajnu za onom zapadne Europe zbog znatno nižeg standarda i gospodarskih mogućnosti.

Šezdesetih godina 20. stoljeća počinje u nas brzi razvoj tehnologije pakiranja i ambalaže, uglavnom zahvaljujući naglom otvaranju prodavaonica sa samoposluživanjem. Istovremeno nastaju i promjene odnosa i znatno kvalitetnijeg likovnog dometa u grafičkom dizajnu ambalaže. Velike tvrtke Podravka, Sljeme, Kraš, Chromos, Pliva i mnoge druge zapošljavaju dizajnere i brinu se o likovnom doživljaju propagandnih poruka i ambalaže.

Zbirka dr. Ante Rodina pokazuje razvoj komercijalne ambalaže 20. stoljeća, a uz to i razvoj industrije u nas. Kroz nju i s njome pratimo raznolikost društvenog i gospodarskog razvoja. Istodobno, ambalaža pokazuje domete naše civilizacije i likovne kulture. Industrijska revolucija donijela je u nas brze promjene u tehnologiji pakiranja; strojevi su omogućili veliku proizvodnju etiketa, kartonskih kutija, vrećica. Danas se daje naglasak na suvremenu, ekološki osmišljenu ambalažu koja se može reciklirati, razgraditi. Kako pristižu uvijek novi oblici pakiranja, bit će potrebno i dalje skupljati i dopunjavati ovu Zbirku da bi se taj važan segment svakodnevice sačuvao za budućnost.

Nada Premerl


(1)
Dr. Ante Rodin objavio je 5 knjiga na temu ambalaže: Ambalaža od valovitog kartona, Zagreb, 1964; Pakovanje u industriji, Zagreb, 1968; Ambalaža kao element marketinga, Ludbreg, 1977; Ambalaža, distribucija i mjesto prodaje, Zagreb, 1984; Nomenklatura kartonskih proizvoda, Zagreb, 1980.
(2)
Ljekarna K crnom orlu nalazila se u Kamenitoj ulici br. 9 od 1907. g., nastavljajući tradiciju najstarije gornjogradske apoteke iz 1355. g. kutiju za kamilicu ljekarne K crnom orlu dr. Rodin za sada još, kao uspomenu, čuva u svome domu.
(3)
Deplijan s kuvertom naslovljenom na dr. A. Rodina, stigao je iz San Francisca i meni je bio dostupan upravo susretljivošću našega donatora.
(4)
Na sjednici Gradskoga poglavarstva od 5. studenoga 2001. prihvaćena je Darovna ponuda Ane i dr. Ante Rodina.
(5)
Dr. Ante Rodin, Ambalaža, distribucija i mjesto prodaje, Zagreb, 1984., str. 16
(6)
Fellerova kuća na uglu Trga bana Jelačića i Jurišićeve ulice izgrađena je 1906. g. prema zamisli arhitekta Vjekoslava Bastla; novi vlasnik, industrijalac Otto Stern, modernizirao je 1927./28. pročelja prema koncepciji čuvenog njemačkog arhitekta Petera Behrensa.
(7)
Feđa Vukić, Stoljeće hrvatskog dizajna, Zagreb, 1996., str. 57–60.
(8)
Lada Kavurić, Hrvatski plakat do 1940., Zagreb, 1999., str. 137;
Predrag Haramija. Majstori hrvatskog plakata Pavao Gavranić / Sergije Glumac, katalog izložbe, Kabinet grafike HAZU, 1994, str. 5.
(9)
Upozorila bih na dvije bočice za parfem najslavnijeg dizajnera Rene Laliquea iz dvadesetih godina, koje potječu iz zagrebačke obitelji Singer i izložene su u stalnome postavu MGZ (tema br. 40: Kuća i život).
(10)
Katalog drogerije Omnia iz 1934. g. izložen je u stalnome postavu MGZ (tema br. 40: Kuća i život).
(11)
Jelena Ivoš, Oblici mirisa, katalog izložbe, MUO, 2002, str. 8.
(12)
Ilustrovani list, Zagreb, 1916, br. 50; str. 1197.
(13)
Radoslav Putar, Jugoslavenski OSKAR za ambalažu 1967, u časopisu Dizajn, br. 5, Zagreb, 1967, str. 4-6.
(14)
Lada Kavurić, uvodni tekst u katalogu izložbe Milan Vulpe retrospektiva 1945. – 1977., MUO, Zagreb, 1977., str. 2.
(15)
Zahvaljujem gospodinu Jakopoviću iz Hrvatske gospodarske komore na susretljivosti i nadam se da ćemo podatke o Oskaru jednoga dana ipak imati. Ujedno zahvaljujem Pomurskem sejmu i gospođi A. Horvat, koja mi je dostavila podatke o natječaju za Jugoslavenski Oskar za razdoblje od 1986. – 1990.
(16)
Dr. Vera Horvat-Pintarić, Grafički dizajn u Jugoslaviji, časopis Dizajn, br. 5, Zagreb, 1967. str. 25; opširniji tekst na tu temu iste autorice objavljen je u engleskom godišnjaku za grafičku umjetnost The Penrose Annual, 1967.